Osnovna škola "August Cesarec" Ivankovo

Na radionici održanoj u utorak, 4. listopada 2016. godine, učenice su napisale priče na temu: Kako su zebre dobile pruge, Kako je zec dobio duge uši i Kako je žirafa dobila dug vrat. Mi smo priče pretvorili u digitalne slikovnice i nadamo se da će vam se svidjeti.

Pričitajte ih klikom na željenu slikovnicu i kada vam se poveznica otvori skrolajte prema dolje gdje se otvara slikovnica, koju listate klikom na strelicu.

Priče na temu borbe protiv nasilja

Tračevi, samo tračevi…

Tračevi su zli, a to je doživio jedan dječak kojega je cijela škola tračala jer je bio novi u školi. Nije imao prijatelja, a ako je netko i prihvatio u društvo, oni bi ga bolje upoznali i drugima govorili sve o njemu, ali bi dodali nešto zlo i ružno. Ako bi ih prijavio roditeljima ili nastavniku, rekli bi mu da je razmažen.

Kad god bi prolazio pored njih ili ih pozdravio, oni bi mu se smijali. Nije znao što da radi pa ih je ipak rekao mami. Njegova mama je to rekla ravnatelju. Ravnatelj je odmah znao da je za sve odgovoran Marko. Izbacio ga je iz škole, a budući da su se ostali učenici bojali, slušali su ga. Nakon što su izbacili Marka, svi su se počeli družiti s novim dečkom.

Ivana Ezgeta

Stop nasilju

Jedan dječak se tek doselio u grad. Drugi dječaci nisu ga podnosili. Zvali su ga ružnim imenima – izbjeglica, dosadnjaković… Govorili su mu da je višak u razredu. Ako nije bio tu šest godina, ne mora no ove dvije. Bio je tužan i usamljen. Imao je samo jednog prijatelja, bratića, koji mu je govorio da će ga prihvatiti, samo mora biti malo više samouvjereniji. I čekao je, ali to vrijeme nije dočekao. Dečki su ga počeli tući, krasti mu užinu. U većini slučajeva došao je kući uplakan. Mama je ga je ispitivala što mu je jer je dolazio kući s modricama, ali on nikome ništa nije govorio. Dečki su ga sve više mučili, a on i dalje nikome ništa nije govorio. Bilo mi je sve gore i gore. Sve je više plakao. Razmišljao je kako bi bilo najbolje da se vrate u staru kuću. Jednog dana je sve priznao mami. Mama je sve poduzela, kao i nastavnice, kako bi se problem riješio. Dečki su mu se uljudno ispričali. Našao je puno prijatelja, nitko ga više nije zadirkivao.

I što smo naučili iz ove priče?!
Sve svoje probleme moramo reći svojim roditeljima, starijima, možda čak i psihologu.

Martina Jergović

Na posljednjoj radionici kreativnog pisanja, učenice su pisale tople, božićne priče. Za motivaciju smo pročitali priče njihovih vršnjaka, a svaka učenica izvukla je 5 kartica s riječima koje je bilo potrebno uklopiti u priču. Riječi za slaganje priče bile su: zima, pokloni, baka, prijatelj, božićna pjesma, Badnjak, Božić, igračka, sretan, obitelj, snijeg, majka, siromašna obitelj, tužan, ljubav, kolačići, srce, veselje, lutka, usamljen, božićno drvce).

U nastavku možete pročitati naše priče.

Pepeljuga i Pinokio

Bilo je to davno, u dvorcu gdje je živjela Pepeljuga sa dobrom maćehom Elom koja joj je dala sve što poželi. Pepeljuga se jako željela zaljubiti, a baš u tom trenutku došao je princ Pinokio. Pinokio koji je sve to čuo bio je sretan jer je i on bio zaljubljen u nju. Predložio joj je da joj priredi bal na kojem će biti i njih dvoje. Pepeljuga se jako zaljubila u Pinokija i jako joj se svidjela ta ideja. Na balu su cijelo vrijeme plesali te su se za godinu dana i vjenčali. Bili su zajedno jako dugo, ali su bili usamljeni jer nisu imali djece. Pepeljuga je odlučila zamoliti majstora Antuna da im od drveta napravi djevojčicu. Majstor je to i učinio, a Pepeljugina maćeha je djevojčicu ukrasila i učinila je prelijepom te je djevojčica oživjela.

Pepeljuga i Pinokio bili su presretni i shvatili da se čekanje isplati te da onaj tko čeka uvijek i dočeka.

Dea Perić i Leona Kolovrat

Pinokio traži ženu

Pinokio je šetao ulicom i ugledao djevojku svojih snova. Imala je dugu žutu kosu i anđeoske plave oči. Bila je to ljubav na prvi pogled. Zvala se Petra. Odjednom je nestala. Nekoliko puta ju je opet vidio, osmjehnula mu se. No, djevojka je bila iz bogatije obitelji, a on se bojao da nikad neće biti s njom. Ipak, nije odustajao. Ludo se zaljubio, raspitao se što mora učiniti da bi mogao postati njezin. Par momaka bilo je tamo, ali njezini ljudi imali su čudne uvjete. Pinokio je pronašao njezinu adresu i odlučio pokušati. Njezini roditelji su se protivili, ali kasnije su pomislili da bi mogli imati koristi od njega. Dali su mu tri uvjeta. Njezinoj majci morao je nabaviti haljinu u kojoj će biti najljepša dama na svijetu, njezinoj maci zlatno zvonce, a njezinom ocu džepni sat. Kao šećer na kraju, njoj je morao nabaviti drvene cipelice sa dragim kamenjem. Haljinicu je nabavio vrlo lako te ju je dao majci uz riječi da je u svakoj haljini prelijepa. Tako je osvojio mamu. Maci je dao obično zvonce i rekao da je i ona lijepa uvijek, a maca je bila sretna. Ocu je našao sat, a svojoj djevojci sam napravio cipelice. Naime, te cipelice trebala je nositi na vjenčanju. Majstor Abraham volio je Pinokija, htio je s njim ići Pepeljugi. Na putu se pojavio čovjek koji im je uzeo drvene cipelice. Pinokio se pojeo od muke, nije znao kako joj to reći. Bio je utučen. Jedini način da se sve riješi, bio je da nađe lopova. Imao je nadu. U pomoć je uskočila i dobra vila, no nije mu mogla pomoći. Išao je sam tražiti cipelice i lopova. Nakon dugog traženja našao ih je. Putem je stekao mnogo prijatelja. Lopov je zapravo bio prijatelj Petrina oca. Otac je bio ljut, no na kraju taj čovjek zapravo nije bio kriv jer je on otac Petrinog bivšeg dečka, koji je bio ljubomoran na njihovu sreću. No, Petru i Pinokija to nije zaustavilo. Petra je rekla da nju nije briga za skupe poklone.

I tako su zajedno živjeli do kraja života. Jednog dana bivši dečko se pijan pojavio na vratima, lupajući i galameći, ali onda je maca odradila svoje. Iskočila je van i sa zvoncem ograbala bivšeg dečka. Tako je mačka postala glavni junak priče.

Ana Kuraja, 7. a

Snješkini snovi

Jednom davno, u malom čarobnom gradu, bila jedna djevojčica po imenu Snješkica. Voljela je svirati violinu, ali njezin otac Tvrtko nije to želio. On je htio da ona postane liječnica, ali ona je izabrala da će svirati violinu. Jednog dana, kada je Snješkica pošla u glazbenu školu, otac ju je odlučio slijediti kako bi saznao gdje ide. Kada je počela svirati, otac je povikao na nju i rekao da smjesta krene kući. Snješkica se rasplakala i nije htjela razgovarati sa ocem. Nije izlazila iz svoje sobe i bila je jako tužna što nije smjela svirati violinu. Jednog dana kada je otac otišao u polje, ona je pobjegla od kuće i krenula prema livadi. Sjela je na veliku gljivu, a gljiva se pomaknula i počela joj govoriti kako treba slijediti svoje snove i ne treba odustajati. U tom trenutku Snješkica počne svirati i cijela se livada probudi i sve oživi. Ptičica počne cvrkutati i pjevati i kaže djevojčici da samo slijedi svoje srce. Djevojčica krene još jače svirati, ali u tom trenutku otac Tvrtko dođe na livadu i kaže Snješkici da mu preda violinu i pođe kući. Otac se razljuti još više i razbije Snješkici violinu, a ona sva u suzama dođe do kuće. Nakon nekoliko dana djevojčicama zamoli oca da joj kupi novu violinu i da joj dopusti da pođe u glazbenu školu. Otac kaže da mu je žao i kupi joj novu violinu i kaže da samo slijedi svoje snove i svoje srce. Snješkica se na to jako obraduje i zahvali ocu.

Nakon nekoliko godina postane izvrsna violinistica i glazbenica. Išla je po mnogim turnejama i njezinom ocu bilo je jako drago i bio je sretan zbog nje, a i ona je bila sretna. Snješka i otac, živjeli su sretno do kraja života.

Leona Kolovrat

Stablo knjiga

Bilo jednom jedno stablo knjiga. O njemu se pričalo da je čarobno. Mnogi su ljudi u to vjerovali, pa su s njega krali knjige. Jedan čovjek po imenu Luka jako je volio čitati. Stalno je s tog stabla brao knjige. Jednog je dana ubrao punu vreću knjigu jer je bio Dan knjige. Cijeli dan je čitao i pročitao je knjige od Pepeljuge do Enciklopedije. Pročitao je i Bibliju i Knjigu rekorda.

Svi su mu se čudili. Prozvali su ga čitačem godine i postao je gradonačelnik tog grada. Jedna mu je ptičica šapnula da je najbolji čitač na svijetu, a stablo je oživjelo i dalo mu čarobnu moć čitanja.

I tako je on sretno vladao u Gradu knjiga.

Dea Perić

Zaboravna Nora

Jednom davno, iza sedam brda i iza sedam mora, živjela je balerina Nora, koja je imala mačka Tomicu. Nora je bila slavna plesačica i non-stop je putovala te je zato živjela na brodu. Za vikend bi dolazila u Švaderbil kod obitelji. Jednog dana, kada se trebala vratiti u Švaderbil, obitelj je bila u kinu te je trebala ostati sama kod kuće. Nora je bila toliko zaboravna da su joj ključići ostali u Krasinu. U to vrijeme, bilo je proljeće ali je bilo dosta vruće, tako da je Nora odlučila otići na igralište i tamo vježbati za nastup u Ozu.

Nakon par sati, njezin ključić pronašao je jedan veći ključ i poslao ga Nori. Nori je ključić sam došao, ali se tada već i njezina obitelj vratila iz kina. Kada su svi bili na okupu, naručili su dvije jumbo pizze i tortu.

I svi su bili sretni što se opet vide.

Petra Miličević, 5. d

Svađa oko čarobnog štapića

Bila jednom jedna princeza Carly. Imala je čarobni štapić. Jednog ju je dana napao miš Đuro. Ona se uplašila i mahnula čarobnim štapićem. Vani ju je zatekla grmljavina pa je uskočila u svoj automobil. U automobilu je čekala da grmljavina prestane. Nije primijetila da je i miš u automobilu. Kada je izlazila, miš joj je uzeo čarobni štapić, a ona se vratila u dvorac.

Miš je ostao u automobilu. Jednog je dana princeza pošla u trgovinu automobilom, a miš ju je uplašio, no ipak nije pobjegla bez svog čarobnog štapića. Miš se rastužio pa ga je princeza odlučila uzeti za kućnog ljubimca i živjela je sretno do kraja života.

Dea Perić, 5. d

Luka i Miško na Mjesecu

Bio jednom davno policajac Luka koji je imao ljubimca miša po imenu Miško. Bilo je ljeto i Luka i Miško su otišli na plažu gdje su se izgubili. Odlučili su uzeti kompas pa su skoro gazili po ljudima koji su ležali na plaži i sunčali se. Za par dana raketom su otišli na Mjesec gdje je u to vrijeme padala kiša i bila je jesen. Opet se nisu mogli snaći pa su se poslužili kompasom. Bili su tužni što je jesen i što pada kiša pa ne mogu ništa zanimljivo raditi vani. Odlučili su se vratiti sa Mjeseca svojoj kući. Prije povratka kućama opet su otišli na plažu, kupali se i uživali i sunčali. Živjeli su sretno do kraja života.

Leona Kolovrat, 5. d

Kraljičina sreća

Bili jednom kralj i kraljica. Nisu imali djece i zbog toga su bili pomalo nesretni. Vladali su kraljevstvom zvanim Erembel. Erembel je bio poznat po svojim dvjema velikim planinama zvanim „Sestre savršenstva“. Jednog dana u kraljevstvo je došao mali miš po imenu Lincon. Čuo je za problem kraljice Elle i kralja Edwarda te je otišao u dvor baš kada je krenula padati kiša. Ušao je sav mokar u dvor i rekao kraljici kako je on zapravo čarobnjak i kako im on može stvoriti dijete.

Kraljica mu isprva nije povjerovala, no kada se čarobnjak pretvorio u čovjeka, odmah mu je povjerovala. Rekao je kraljici da mu zauzvrat mora dati beskonačnu zalihu sira, a kraljica je pristala na to. Miš Lincon joj stvori prekrasnu djevojčicu te dobije beskonačnu zalihu sira zbog čega je bio jako sretan.

Kralj, kraljica i mlada princeza Bella, živjeli su sretno do kraja svog života.

Ana Kuraja, 7. a