Dan po dan, mjesec po mjesec, godina po godina…i čovjek prolazi razna poglavlja života. Tako je i naša kuharica, teta Ruža zagazila u novo poglavlje života, a to je zaslužena mirovina.

Generacije djece prošle su kroz našu školsku kuhinju kušajući njezine ukusne obroke. Znala je teta Ruža i zagalamiti, ali s pravom, jer nije voljela da se hrana baca. Bila bi sretna svaki puta kada djeca traže još hrane i kada se sve pojede.

U holu se često čuo njezin glas koji će nam zasigurno svima nedostajati. Ali, svatko slijedi svoj put, pa tako i naša teta Ruža. Danas joj je bio posljednji radni dan u našoj Školi, te smo se oprostili s njom uručivši joj prigodni poklon za uspomenu.

Kao i svaki rastanak, i ovaj je bio emotivan, pala je i pokoja suza, ali vjerujemo da će nas se teta Ruža sjećati s osmijehom na licu, kao i mi nje.

Našoj teti Ruži želimo puno zdravlja i da uživa u svakom slobodnom danu!

Kolektiv Škole